Češki ‘Luka i čarobni muzej’, koji upravo igra u kinima, počinje situacijama u kojima će se prepoznati mnogi roditelji i , ali se uskoro pretvara u čudesnu pustolovinu s pozitivnim porukama i za jedne i za druge

Piše: Iva Brčić, prof. sociologije i filozofije, edukatorica programa Najsretnija beba, autorica preporuka za Kids Friendly filmove

Luka i čarobni muzej, češki dugometražni animirani film iz 2017. priča je o dječaku Luki koji ima samo jedan cilj – završiti kompjutersku igru i ući u gamerski “Hall of Fame”. Upravo zbog te igre on i tata svakodnevno ulaze u sukobe. Luka zanemaruje svoje obaveze i često se nepromišljeno ponašanja.

Entuzijazam koji videoigre pobuđuju može se razviti u ovisnost i dovesti do problema u obavljanju obaveza u stvarnom svijetu. One kod igrača pobuđuju navalu adrenalina i stanje uzbuđenosti. Dolazi do lučenja endorfina i aktivacije osjećaja ugode koje dijete želi opetovano proživljavati kroz igranje.

Je li moje dijete ovisno o videoigrama?

Videoigre su na neki način i oživljavanje dječje mašte. Taj svijet im je puno uzbudljiviji nego stvarnost, u njemu stvaraju svoja pravila, svjetove i dobivaju primamljive nagrade. Problem može predstavljati i to što kada dijete u videoigri učini nešto pogrešno, uvijek može krenuti ispočetka i ispraviti pogrešku. Zbog toga Luka nije svjestan da će kamenčić koji je bacio u motor bagera izazvati ogromne posljedice koje ne može izbrisati klikom miša. Upravo ga je taj nestašluk doveo u muzej u kojem započinje njegova avantura.

S druge strane, videoigre pridonose razvoju virtualne socijalizacije gdje razlike u spolu, dobi, rasi te vjeri nisu bitne. Jedino što je važno je koliko se pridonosi zajedničkom cilju. Tamo su igrači prihvaćeni, dobivaju potvrdu i odobravanje koje često ne mogu naći u stvarnom svijetu. Mnogi od njih doživljavaju nerazumijevanje ili pak odbacivanje od strane svojih bliskih osoba i zajednice. Upravo zbog svega navedenog i Luka sve više bježi u svijet videoigre.

Kroz film se jako lijepo prikazuje odnos između Luke i tate. Pokazano je da je važno slušati djecu i ono što nam imaju za reći jer znaju i razumiju puno više nego što mislimo. S druge strane je dano do znanja da roditelji puno toga mogu naučiti svoje mališane te da su tu da im pomognu kad zatreba. U ovom filmu će se pronaći mnogi mališani i njihovi roditelji i pri tome se dobro zabaviti, bez bojazni od neprimjerenih riječi i nasilja. Film se u kinima prikazuje u 2D i EXTREME formatu, te je sinkroniziran na hrvatski jezik.

Za djecu: 5+.

Za roditelje: Film će zabaviti i roditelje.

Nasilje: Nasilja nema.

Zastrašujući prizori: Nema zastrašujućih prizora.

Rječnik: Rječnik je primjeren djeci.

Seks: Nema prizora i dijaloga seksualne prirode.

Tempo: Tempo je primjeren i za manju djecu.

Kako igranje videoigara uravnotežiti s drugim razvojno važnim igrama?

Komentari

Komentari