I prije je bilo raznih manipulacija i lažnih priča, no imale su ograničen doseg. Zbog digitalnih platformi poput Googlea, Facebooka i Twittera, lažne vijesti postale su globalni problem, rekao je Evgeny Morozov na konferenciji Media Meets Literacy

Piše: Ana Dokler

Raspravljajući o lažnim vijestima na konferenciji Media Meets Literacy, održanoj u rujnu u Sarajevu u organizaciji Zaklade Evans, brojni svjetski stručnjaci za medijsku pismenost složili su se da je kratkoročno rješenje ovog problema razotkrivanje lažnih vijesti (čime se ciljano bave fact checking organizacije), a dugoročno podrška profesionalnim novinarima te edukacija i razvoj medijske pismenosti kod korisnika.

Media Meets Literacy: Zašto je medijska pismenost danas toliko važna

“Budući da lažne vijesti predstavljaju prijetnju temeljima demokracije, ova je tema jedan od prioriteta Europske komisije“, rekao je Paolo Cesarini iz Glavne uprave za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (DG CONNECT) Europske komisije, te istaknuo važnost koordinacije i dijeljenja iskustava iz različitih država članica EU-a.

“Na lažne vijesti možemo gledati i kao na priliku za poticanje pluralizma na internetu. Trenutno imamo iluziju pluralnosti – na internetu je puno različitih izvora, no većina ih prenosi vijesti iz istog izvora i s istim stavom, a nedostaje drugačija perspektiva”, komentirao je za portal medijskapismenost.hr.

Za bolje razumijevanje ovog fenomena važna je informacija, koju je također istaknuo Paolo Cesarini, da oko 65 posto čitatelja do vijesti na news portalima dolazi preko društvenih mreža, tražilica i news agregata, a od toga 73 posto samo preko Facebooka i Googlea.

Klikovi važniji od istine

Upravo su digitalne platforme poput Googlea, Facebooka i Twittera i njihov način funkcioniranja odgovorni za širenje lažnih vijesti, smatra Evgeny Morozov, američki kolumnist i autor knjiga The Net Delusion i To Save Everything, Click Here. U svom predavanju o post-truth eri kao posljedici platformskog kapitalizma, istaknuo je da se digitalne platforme, koje imaju brojne korisne funkcije, poput društvenog umrežavanja i pretraživanja podataka na internetu, bave i oglašavanjem – za korisnike je sve besplatno, jer platforme zarađuju od oglašivača. Dizajnirane su tako da nas potiču na skrolanje i klikanje, a što više to radimo, otkrivamo više o sebi i ostavljamo ključne informacije za bolje targetiranje oglasa. Dakle, ove platforme trebaju informacije koje će poticati ljude na klikanje, a to su uglavnom emocionalno nabijene informacije, ne nužno istinite. Prema riječima Evgenyja Morozova, to je pravi razlog zbog kojeg su lažne vijesti danas postale globalni problem, jer i prije je bilo raznih manipulacija i lažnih priča, no imale su ograničen doseg.

Ključne vještine za ‘post-truth’ eru: kako prepoznati lažne vijesti

U diskusiji pod nazivom “Lažne vijesti i europska publika: Kako se usprotiviti dezinformacijama” sudjelovala je i novinarka Marta Orosz iz njemačke fact checking organizacije Correctiv te podijelila neka svoja iskustva: “Istražujući izvore lažnih vijesti otkrili smo da se u većini slučajeva radi samo o clickbait vijestima. Nekim stranicama je svejedno kakav sadržaj dijele, dok god im on donosi klikove, i to uglavnom rade bez političke agende. Većinom to ni nisu prave lažne vijesti, nego je ključna informacija istinita, ali ima puno senzacionalizma, pristranosti i neprovjerenih informacija.”

Kao moguće rješenje tog problema vidi veću savjesnost novinara, koji bi trebali bolje navoditi izvore i stavljati linkove na njih te kod izvještavanja iskreno objasniti kako su došli do kojih informacija, ali i navesti što sve nisu uspjeli saznati.

Tema o kojoj se treba govoriti i u školama

O lažnim vijestima govorilo se i na raspravi o kurikulumima medijske i informacijske pismenosti u europskim školama.

Alicja Pacewiz, potpredsjednica Centra za građansko obrazovanje iz Poljske, koji se bavi i razvojem programa medijske pismenosti u školama, rekla je kako su lažne vijesti tema o kojoj se ne priča u školama, jer svi misle da ih znaju prepoznati.

“Učenicima, ali i nastavnicima, nedostaje jasnija definicija lažnih vijesti, kao i savjeti kako ih prepoznati. Kad se netko time ipak odluči baviti, primjeri propagande i lažnih vijesti mogu poslužiti kao bogat edukativni materijal i prilika za učenje. Teško je provjeravati činjenice, ali ako samo jednom to napravite s učenicima, to im ostaje za cijeli život. Primjerice, možete ih naučiti da prepoznaju riječi koje mogu upućivati na medijsku manipulaciju, tako da im se probudi sumnja kad god u vijestima naiđu na pojmove kao što su narod, ponos, herojski, neprijatelj, elita, provokatori, drugorazredni građani, normalni ljudi, obitelj, majka i otac, naša djeca, naši preci, tradicija, opasnost, drugi, terorizam, ekstremizam…”, rekla je Alicja Pacewiz.

Ona i ostali stručnjaci koji su radili na razvoju i provedbi kurikuluma medijske pismenosti u školama u Finskoj, Francuskoj, Portugalu i Srbiji zaključili su da je u ovom kontekstu ključno učenike potaknuti da se, kad vide neku vijest na internetu, zapitaju je li istinita i trebaju li provjeriti točnost i izvor informacija.

Istina ili laž? 4 pitanja za brzu provjeru vjerodostojnosti vijesti na internetu