Na izvannastavnoj aktivnosti Medijska kultura Dođi, vidi, viči koju u Drugoj osnovnoj školi Varaždin vodi Dubravka Kalinić Lebinec, djeca uče o medijima, raspravljaju o različitim medijskim sadržajima te upoznaju filmaše, novinare i druge medijske djelatnike

Piše: Ana Dokler

Dubravka Kalinić Lebinec, učiteljica razredne nastave i voditeljica izvannastvane aktivnosti Medijska kultura Dođi, vidi, viči u Drugoj osnovnoj školi Varaždin, pravi je primjer entuzijastičnog učitelja koji učenicima prenosi znanje o medijima i potiče ih na kritičko razmišljanje i samostalno stvaranje medijskih sadržaja. Na njezinoj internetskoj stranici i drugi učitelji mogu pronaći ideje za obradu različitih tema iz područja medijske kulture.

Nekoliko sati posvećenih radiju

Za primjer, opisala nam je kako svoje učenike upoznaje s radiom:

“Najčešće se jedna tema provlači kroz više sati. Ako se radi o spoznavanju radija kao medija onda u jednom satu kroz plakat ili prezentaciju upoznamo osnovne karakteristike toga medija, zatim odslušamo neku od radijskih priča ili radijsku emisiju za djecu. Nakon slušanja raspravljamo o sadržaju emisije. Potom stavimo naglasak na radijska izražajna sredstva – šumove, glazbu, govor, tonsku montažu – i to oprimjerimo isječcima iz upravo odslušane emisije ili priče.

Za idući sat dogovorim posjet jednoj od gradskih radio stanica i tamo nas radijski djelatnici upoznaju s prostorima u kojima nastaje radijski program (režija, studio, redakcija). Predstave nam se, pričaju o svom zanimanju i odgovaraju na dječja pitanja radijski novinari, spikeri, tehničari, urednik, a uz to nam pokažu kako se koriste i za što služe pojedini uređaji (mikrofon, mikseta, računalo…). Obično se i snimi neki prilog u kojem sudjelujemo kao gosti tako da djeca dožive kako zapravo njihova izjava odlazi u eter.

Djeca kao sugovornici, suradnici i suautori u radijskim i TV emisijama

U jednom od narednih sati sistematiziramo znanja, raspravljamo o prednostima radija kao medija koji nam dopušta da se uz njega bavimo i drugim aktivnostima. Dakle uz glazbu s radija možemo plesati, jesti, vježbati, slagati Lego kockice, nahraniti ljubimca, pospremiti sobu. Naglasimo da se uz izležavanje mogu slušati obrazovne radio emisije, te da nam internet omogućuje da takve emisije slušamo u vrijeme kad to nama odgovara. Pritom učenike uputim na Carnetov izbor obrazovnih radio emisija za koje imaju poveznicu i na podstranici Medijske kulture Dođi, vidi, viči pod nazivom Vrste medija/Radio. Naravno, usput spomenemo i važnost nenasjedanja na reklame, o čemu oni već poprilično znaju sa satova na kojima smo govorili o utjecaju reklama na djecu i odrasle.”

Dubravka Kalinić Lebinec

diplomirana učiteljica razredne nastave, 1986. godine zajedno sa Srećkom Lebincem osniva Školu animiranog filma VANIMA – varaždinski animatori. Pod njihovim vodstvom, kroz osamnaest godina rada, filmsku animaciju učilo je dvjestotinjak djece koja su izradila šezdesetak filmova nagrađivanih na domaćim i stranim festivalima neprofesionalnog animiranog filma. Selektorica je za VAFI – internacionalni festival animiranih filmova djece i mladih Varaždin. Od 2004. u Drugoj osnovnoj školi Varaždin vodi grupu pod nazivom Školsko kino Dođi, vidi, viči, a nekoliko godina kasnije proširuje područje djelovanja grupe i mijenja naziv u Medijska kultura Dođi, vidi, viči. Kontinuirano održava predavanja i radionice za učenike, roditelje i prosvjetne djelatnike nastojeći osvijestiti značaj medijske pismenosti te je s istim ciljem izradila i uređuje internetsku stranicu. Autorica je nekoliko animiranih filmova, neprofesionalno se bavi fotografijom.

 

U skladu sa svojim interesima, Dubravka je oduvijek s djecom u školi radila na razvoju filmske, odnosno medijske kulture. Isprva je to bio školski kino klub u kojem su se radili animirani filmovi, potom svojevrsna filmska škola u kojoj se pod nazivom Školsko kino Dođi, vidi, viči gledalo, analiziralo i promišljalo o filmovima primjerenim učenicima nižih razreda osnovne škole. Zadnjih desetak godina, osim filmu, njezina izvananstavna aktivnost, koja godišnje ima 25-30 redovnih polaznika i povremeno gostujuće članove, posvećena je razumijevanju i mudrom korištenju i ostalih medija, pa se sada zove Medijska kultura Dođi, vidi, viči.

Djeca vježbaju kritički razmišljati o medijima

Dođi je poziv na okupljanje, vidi najavljuje što će se od medijskih sadržaja na tome satu popratiti, a viči ne poziva na galamu, već na kritičko promišljanje i iznošenje osobnih stavova, te uvažavanje mišljenja drugih”, objasnila nam je.

medijska-pismenost-dubravka-kalinic-lebinec

Kaže da je osnovni cilj grupe razvoj medijske pismenosti i kulture pa nastoji polaznike osposobiti za svjesno, sigurno i kritičko promišljanje o filmu, knjizi, televiziji, radiju, fotografiji, internetu, tiskovinama, stripu, karikaturi, plakatu. Kroz gledanje filmova, inserata, slušanje radijskih emisija, razgledavanje fotografija, čitanje slikovnica, stripova, posjećivanje izložbi, upoznavanje medijskih djelatnika (glumaca, režisera, dizajnera, strip autora, karikaturista, vizažista…), gostovanje na televiziji ili posjet radio stanici, njezini učenici upoznaju medijsku terminologiju, prepoznaju pozitivne strane medija, razotkrivaju zamke i opasnosti koje dolaze putem medija, razvijaju sposobnost uočavanja estetskih i etičkih vrijednosti u medijima.

“Budući da su danas mediji dječja svakodnevica, držim da od njih ne valja bježati, već treba znati od njih uzeti ono najbolje te razvijati kritičko promišljanje”, kaže.

Kako za svu djecu osigurati jednaka prava u okviru medijske pismenosti?

Pitali smo je kako odabire teme koje će obrađivati na grupi i što djecu najviše zanima.

“Najveći interes djeca pokazuju za film, prvenstveno animirani. Mediji su im općenito vrlo privlačni, što ovu izvannastavnu aktivnost čini među najbrojnijima na školi. Kod biranja tema polazim od interesa učenika, bilo da ih oni sami iskažu, bilo da ja osjetim što je kod njih trenutno popularno. To ne znači da podilazim isključivo njihovom izboru ili ukusu, već ga samo koristim za ostvarivanje osnovnih ciljeva grupe. Jednako je tako važno osluškivati na koje medijske sadržaje djeca nasjedaju, koje popularne sadržaje upitne kvalitete prate. Iskustvo mi je pokazalo da se ništa ne može učiniti jednostavnim zaključkom da taj i takav sadržaj nije za njih i da ga se klone. Umjesto toga zajedno pogledamo taj upitan materijal, raščlanimo ga, proanaliziramo, uočimo negativnosti, kroz raspravu ga svedemo na ono što zapravo jest. Jednostavno razotkrijemo sve elemente kiča, šunda i konzumerističkih namjera. Ne kažem da tada sva djeca to prestaju pratiti, ali svakako pomogne pojedincima da se distanciraju od takvih sadržaja, a za one koji ga i dalje prate vjerujem da barem prepoznaju u čemu sudjeluju”, rekla nam je Dubravka Kalinić Lebinec.

Samostalno stvaranje i druženje s ljudima iz medija

Iako je napomenula da grupa ima previše polaznika, a jedan sat tjedno je premalo za intenzivno medijsko stvaranje, ni toga ne nedostaje. Povremeno imaju radionice izrade stripa pod vodstvom strip autora, izrađivali su taktilne slikovnice s knjižničarkom, uključuju se u različite besplatne radionice u Varaždinu.

“Tako smo radili igračke od plastelina s izraelskim animatorom Ronyjem Orenom, kod nas je gostovao i s nama radio optičke igračke redatelj i animator iz Brazila Wilson Lazaretti, strip autor i karikaturist Mario Bobek nam je pomogao u izradi stripova i karikatura, pjevali smo s glumicom Hanom Hegedušić, igrali igre suradnje i koncentracije s glumcima i lutkarima Filipom i Nikšom Eldanom, ušli u radijski eter s radijskim novinarima, davali izjave za Varaždinsku televiziju…”, priča Dubravka Kalinić Lebinec te dodaje kako se često djeca iz grupe upisuju i u VANIMU – školu animiranog filma, ili sama stvaraju svoje kućne video radove, fotografije, stripove ili priče pa ih onda zajedno gledaju ili čitaju i komentiraju.

medijska-pismenost-hana-hegedusic

Budući da je druženje s filmašima i drugim medijskim djelatnicima jedan od načina kako svojim učenicima približava različite medije i rad u njima, zanimalo nas je kako organizira te susrete.

“Na početku sam kao goste na satove medijske kulture pozivala svoje prijatelje i poznanike koji rade u medijima kao novinari, spikeri, karikaturisti, strip autori, fotografi, radijski i TV voditelji. Potom sam zamolila roditelje svojih učenika da nas posjete pa smo tako upoznali dizajnera, vizažisticu, redateljicu, knjižničarku, glumce. Dolaze nam u goste i moji bivši učenici, danas lutkari, glumci, voditelji škole animiranog filma. No nije nužno otprije poznavati goste, do sada su se svi koje sam pozvala rado i bez zadrške odazvali na sat druženja s djecom”, kaže Dubravka.

Internetska stranica za učenike, roditelje i učitelje

Internetsku stranicu Medijska kultura Dođi, vidi, viči pokrenula je radi informiranja učenika o aktivnostima grupe, a i kako bi im svi sadržaji bili dostupni ako se medijskom kulturom žele pozabaviti i kod kuće.

“Godinama sam radila plakate koji najavljuju temu kojom ćemo se baviti u idućem tjednu i ljepila ih po hodnicima škole kako bi učenici znali što ih čeka. To je bilo zgodno, ali nije me zadovoljavalo. Stoga sam jedno prosvjetarsko ljeto ‘odmarala’ uz izuzetno korisne online tečajeve Udruge hrvatskih učitelja razredne nastave Zvono. Uz mentoricu Dubravku Petković Žigrović napravila sam internetsku stranicu i na njoj niz igara, kvizova, prezentacija. Svaki zadatak nisam radila samo kao vježbu, već kao iskoristiv nastavni materijal.

medijska-pismenost-dodi-vidi-vici

Sada mi je ta stranica višestruko korisna. Namijenjena je prvenstveno članovima grupe, ali ne samo kao najava narednog sata medijske grupe, već i kao svojevrsna arhiva prethodnih aktivnosti, što može pomoći roditeljima da vide čime se bavimo, ali i učiteljima koji žele u svom radu iskoristiti neku od ideja. Na stranici objavljujem i radove učenika kako bih ih potaknula na samostalan stvaralački rad. Tu su i online zadatci u obliku kvizova, igrica, križaljki, vezanih uz teme kojima se bavimo pa učenici mogu na zabavniji način ponoviti naučeno. Jedna je podstranica s komunikacijskim panoima, namijenjena online raspravi, jer satovi uživo doista znaju biti prekratki, a tu je i svima draga foto arhiva kojoj se nerijetko vraćamo jer nas podsjeća na niz naših gostiju i na naša gostovanja”, rekla nam je Dubravka Kalinić Lebinec.

Mali novinari osjetljivi na predrasude

Foto: Dubravka Kalinić Lebinec