Videoigre su posebno privlačne djeci s ADHD-om, jer dok ih igraju, zbog brojnih podražaja i brzog tempa, nemaju vremena početi razmišljati o nečemu drugome

Prevela i prilagodila: Ana Dokler

Pitate li se, kao mnogi drugi roditelji, kako to da vaše dijete, kojem je teško mirno sjediti i pratiti nastavu, može bez problema provesti sate udubljeno u videoigre? Možda ima i sve kriterije za poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), osim kad igra videoigre.

Zbog ovakvih situacija, roditelji se često pitaju uzrokuje li, odnosno pogoršava li igranje videoigara ADHD, ili pak intenzivan fokus na videoigre možda upućuje na to da dijete ipak nema ADHD.

Neke odgovore na ova pitanja dali su stručnjaci iz Child Mind Instituta, američke neovisne neprofitne organizacije posvećene pružanju pomoći i podrške djeci i obiteljima koje se bore s mentalnim poremećajima i teškoćama u učenju, uključujući ADHD.

Dvije važne stvari o kojima trebate voditi računa kad je riječ o videoigrama

Dr. Natalie Weder, dječja i adolescentna psihijatrica u Child Mind Institutu, koja često radi s djecom s ovim poremećajem, ističe da nema nikakvih dokaza da televizija ili videoigre uzrokuju ADHD. Ipak, televizijski programi i videoigre brzog tempa posebno su privlačni djeci koja imaju ADHD.

“Ako pogledamo Spužvu Boba, ili neku videoigru, vidjet ćemo da ne prođe ni sekunda, a da se nešto ne događa na ekranu. Ako igrate videoigru, morate odmah reagirati, inače gubite. Nemate vremena za razmišljanje. Zbog toga je to toliko privlačno djeci s ADHD-om – tu nemaju vremena početi razmišljati o nečemu drugome”, objašnjava psihijatrica.

Čini se da videoigre učinkovito zadržavaju pažnju djece koja se inače u životu teško na nešto koncentriraju. No zaokupljenost videoigrom nema istu kvalitetu kao posvećivanje pažnje ostalim zadacima, jer se u igrama zadaci brzo izmjenjuju i fokus se stalno prebacuje s jedne stvari na drugu, a tu je i trenutno zadovoljstvo i nagrada, objašnjava drugi dječji i adolescentni psihijatar iz Child Mind Instituta, dr. Ron Steingard.

Budući da se ništa drugo u životu ne odvija tako brzo i ne donosi odmah nagrade, djeci s ADHD-om igranje videoigara bit će privlačnije nego ostalima, kaže dr. Steingard.

Na pitanje stvaraju li videoigre ovisnost kod djece s ADHD-om, jer potiču otpuštanje dopamina, jednog od takozvanih hormona sreće, dr. Steingard odgovara da se to događa samo u mjeri u kojoj nas bilo što zbog čega se dobro osjećamo potiče da to ponavljamo.

7 prednosti igranja videoigara i 4 nedostatka

Neki stručnjaci ipak tvrde da stalni podražaji i trenutne nagrade u videoigrama otežavaju djeci zadržavanje pažnje u normalnim, manje stimulativnim situacijama u kojima se moraju više potruditi da bi bili nagrađeni.

Istraživanje Sveučilišta u Iowi, koje je tijekom tri godine pratilo preko tri tisuće djece i adolescenata iz Singapura, pokazalo je da su djeca koja su provodila više vremena igrajući videoigre bila impulzivnija i imala više problema s pažnjom. Istraživači su zaključili da ovakvi rezultati ukazuju na povezanost igranja videoigara i postojećih teškoća pažnje, no nisu dokazali da igre uzrokuju ili pogoršavaju teškoće pažnje.

Sve to ne znači da neograničeno igranje videoigara nije štetno – vrijeme provedeno pred ekranom znači manje vremena za druge stvari koje su važnije za dječji razvoj, kao što je interakcija s obitelji i prijateljima. To je posebno važno za djecu s ADHD-om, koja teško upravljaju pažnjom i obuzdavaju svoju impulzivnost pa im socijalne vještine često predstavljaju izazov.

Nije dobro puno vremena provoditi u samoći igrajući videoigre, umjesto raditi nešto s drugim ljudima, ali to je globalni problem, ne samo za djecu s ADHD-om, kaže dr. Steingard i poručuje: “Ni jedno dijete ne bi smjelo neograničeno vrijeme sjediti pred ekranom umjesto da se igra s drugom djecom.”

Kako igranje videoigara uravnotežiti s drugim razvojno važnim igrama?

Foto: sean dreilinger on Visualhunt / CC BY-NC-SA

Komentari

Komentari