Mediji djeci i mladima trebaju pružiti informacije koje su im relevantne i bitne za njihovu društvenu, duhovnu i moralnu dobrobit te, s druge strane, omogućiti djeci i mladima da putem medija izražavaju svoje mišljenje na njima primjeren način. Pri tome moraju imati na umu i pravo na privatnost

Izvor: Monika Pažur, Prava djece i mladih u medijima, Kako izvještavati (o) djeci i mladima

Jedno od temeljnih prava djece i mladih na kojima se zasniva postojanje i korištenje medija je pravo na informaciju i pravo na izražavanje vlastitog mišljenja. Pravo na informaciju odražava potrebu djece i mladih da tragaju za informacijama te da se tako ispune kao individualna bića, koja djeluju u društvu (Koren, 2005). Članak 17. Konvencije o pravima djeteta države potpisnice obvezuje da priznaju važnost koju imaju sredstva javnog priopćavanja (kao što su masovni mediji) te da djetetu osiguraju pristup obavijestima i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, osobito onih koji teže promicanju društvene, duhovne i moralne dobrobiti djeteta, kao i njegova tjelesnoga i duševnoga zdravlja. Pritom Koren (2005) navodi kako sadržaj informacija ne smije ovisiti o interesima i/ili predrasudama onih koji ih stvaraju.

Ovo pravo usko je povezano s pravima iz članka 12. i članka 13. koji djetetu osiguravaju pravo na slobodno izražavanje mišljenja. Članak 12. navodi kako će države stranke osigurati djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta. Dijete ima pravo na slobodu izražavanja; to pravo mora, neovisno o granicama, uključivati slobodu traženja, primanja i širenja obavijesti i ideja svake vrste, usmeno ili pismeno, tiskom ili umjetničkim oblikovanjem ili kojim drugim sredstvom prema izboru djeteta.

Ova dva prava pred medije stavljaju dva velika zadatka: da djeci i mladima u medijima pruže informacije koje su im relevantne i bitne za njihovu društvenu, duhovnu i moralnu dobrobit, a koje pritom nisu selektirane predrasudama društva, te s druge strane, da omoguće djeci i mladima da putem medija izražavaju svoje mišljenje na njima primjeren način.

Kako za svu djecu osigurati jednaka prava u okviru medijske pismenosti?

Pri ostvarivanju ovih prava, mediji moraju imati na umu pravo na privatnost. Članak 16. Konvencije o pravima djeteta navodi kako niti jedno dijete ne smije biti podvrgnuto proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled. Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda također jamči svakoj mladoj osobi pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života (Čl. 8.1.). Pravo na privatnost svakog pojedinca zaštićeno je u nacionalnom kontekstu prije svega Ustavom Republike Hrvatske, člankom 35. koji glasi: Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Više je zakonskih propisa koji sadržavaju odredbe koje sankcioniraju kršenje prava na privatnost svakog pojedinca u medijima. Najvažniji je Zakon o medijima, u kojem Članak 7. ističe kako svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Nadalje, Zakon o elektroničkim medijima u članku 12, odjeljak (3) navodi kako nije dopušteno objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg nasilja. Za zaštitu prava djece i mladih u medijima značajan je i Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima koji uređuje obveze postupanja nakladnika televizije, radija, pružatelja medijskih usluga na zahtjev i pružatelja elektroničkih publikacija u slučaju objavljivanja programa koji bi mogli ugroziti fizički, mentalni ili moral razvoj maloljetnika, te njegov identitet.

Unatoč zakonskoj regulativi koja štiti prava djece i mladih u medijima na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini, kršenja prava na privatnost u medijima su gotovo pa svakodnevna pojava. Prema izvještaju Pravobraniteljice za djecu, u 2016. godini prijavljeno je 56 pojedinačnih povreda prava na privatnost (što je za 26 više nego u 2015. godini), te je od toga njih 36 bilo u medijima. Uglavnom se radilo o neovlaštenoj objavi ili korištenju fotografija djece ili nekih drugih osobnih podataka, primjerice imena i prezimena.

Djeca imaju pravo da ih se ostavi na miru!

Zbog čestog kršenja prava zajamčenih djeci i mladima u medijima, Agencija za elektroničke medije izdala je Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija kao doprinos razvoju medijske pismenosti, pomoć pružateljima medijskih usluga za poštivanje odredaba njima obvezujućih zakona i pravilnika te kao pomoć roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima u odabiru primjerenog audio-vizualnog sadržaja i medijskom obrazovanju djece.

Foto: Pixabay

Komentari

Komentari