Koje su prednosti zajedničkog igranja videoigara, kako odabrati igru koju ćete igrati s djetetom, kako prepoznati prilike za učenje, o čemu razgovarati tijekom igranja…

Piše: Ana Dokler

Iako mnogi stručnjaci, kao i roditelji smatraju da igranje videoigara negativno utječe na djecu, brojni su i oni koji ističu različite dobrobiti videoigara i zajedničko igranje kao odličnu priliku za produbljivanje bliskosti djece i roditelja.

Dobrobiti videoigara: kreativnost, suradljivost i bolje pamćenje

“Videoigre su bogat medij u usporedbi s televizijom, pa čak i s knjigama”, kaže Sinem Siyahhan, izvanredna profesorica na Kalifornijskom državnom sveučilištu u San Marcu, koja se bavi istraživanjem utjecaja videoigara na dječji razvoj, učenje i obiteljske odnose.

Realnost je, dodaje, da djeca već igraju videoigre pa roditeljima savjetuje, umjesto da im to samo dopuste, da ih igraju zajedno s njima.

Njezine i savjete drugih stručnjaka kako igranje videoigara učiniti pozitivnim iskustvom za djecu i roditelje prenosimo sa stranice Consumer Reports:

1. Igrajte svoju igru

Prva odluka koju trebate donijeti je koju igru igrati. Iako će roditelji često biti skloniji “edukativnim” videoigrama, stručnjaci tvrde da su takve oznake često samo marketinški trik i da je važnije kako se određena igra koristi u obitelji.

Sinem Siyahhan predlaže da odrasla osoba odabere igru za zajedničko igranje, jer su djeca puno fleksibilnija od odraslih u tom pogledu. Zato je dobro kao kriterij, osim primjerenosti igre za dob djeteta, uzeti u obzir i svoj osobni afinitet, odnosno odabrati ono što i vi zaista želite igrati, kao Angry Birds ili neku drugu igru koju i inače ponekad sami zaigrate na svom pametnom telefonu, ili nešto što ste voljeli igrati kao dijete. “Roditeljima će teže biti igrati Minecraft nego Super Marija”, kaže za primjer.

Oznake koje trebate znati ako je vaše dijete ljubitelj videoigara

Jason Yip, izvanredni profesori i istraživač medija sa Washingtonskog sveučilišta u Seattleu, kaže da je popularnosti igre Pokemon Go kao aktivnosti u koju se uključuju i roditelji i djeca doprinijela činjenica da su mnogi roditelji kao djeca skupljali Pokemon kartice.

Ovaj pristup roditeljima također omogućuje da procijene je li neka igra u skladu s obiteljskim vrijednostima. “Uvijek je važno vidjeti o kakvoj je igri riječ i jeste li zadovoljni sadržajem, porukama, prikazom muškaraca i žena, načinom kako se u igri tretira ljude”, kaže klinička psihologinja Catherine Steiner-Adair, autorica knjige o utjecaju digitalnih medija na djecu “The Big Disconnect”.

2. Igrajte naizmjence

Ako želite da igranje bude što ugodnije iskustvo, izbjegavajte igre za više igrača jer, prema riječima Sinem Siyahhan, mnogo je više mogućnosti za smislenu interakciju kada igrate igru za jednog igrača i izmjenjujete se s djetetom. Osoba koja u tom trenutku ne igra, može postavljati pitanja, komentirati igru ili jednostavno zadirkivati igrača.

3. Povlačite analogije

Mnogi roditelji ne vide sve mogućnosti za razvoj različitih vještina koje videoigre pružaju, osim možda razvoja refleksa i nekih misaonih funkcija.

“Mnoge danas popularne igre igrače uvode u složene situacije u kojima moraju donositi komplicirane i dobro promišljene odluke. To mogu biti odlične prilike za učenje, jer tada lako možete pokrenuti razgovor s djetetom, povuči paralelu između postupaka u igri i u stvarnim životnim sitaucijama”, kaže Sinem Siyahhan.

Kako u digitalnom dobu odgojiti dobrog čovjeka?

Stručnjaci poput Yipa uspoređuju to s načinom na koji roditelji djeci pričaju priče za laku noć – uz vlastite komentare, naglašavanje nekih proruka i postavljanje pitanja djeci.

Tijekom Pokemon Go groznice prošlog ljeta, čak su i najmlađi igrači učili neke važne životne lekcije. “Roditelji su se trudili objasniti djeci da ponekad nađeš Pokemona kojeg želiš i on ti pobjegne, odnosno da ne možeš uvijek dobiti ono što želiš. To je ekosustav učenja”, kaže Yip.

Kad je riječ o starijoj djeci, sofisticirane videoigre nude više poticaja za interakciju od epizode neke televizijske serije. Primjerice, u igri World of Warcraft, kaže Siyahhan, naići ćete i na priču o osveti, a to može biti prilika za razgovor o emocijama, moralu i etici. “No nemojte ništa forsirati. Nije toliko važno o čemu razgovarate, koliko sama činjenica da otvarate dijalog”, poručuje.

4. Zamijenite uloge

Većina djece s vremenom će doseći majstorstvo u videoigrama, kojemu se roditelji ne mogu ni približiti. I to je dobro, kaže Siyahhan, jer videoigre nude rijetku priliku da roditelji djeca istinski zamijene uloge. “Činjenica da roditelji manje od djece znaju o videoigrama važan je resurs. Roditelji onda mogu biti u poziciji učenika”, objašnjava.

Znaju li vaša djeca o medijima više od vas?

Kako bi iskoristili ovu neobičnu dinamiku, roditelji bi se posebno trebali potruditi biti modeli lijepog ponašanja prilikom učenja. Postavljajući otvorena pitanja poput “Što se upravo dogodilo?” ili “Što sada slijedi?'” potaknut ćete dijete u razvijanju komunikacijskih vještina kako bi vam objasnilo što trebate raditi ili kako poboljšati svoju igru. A kad roditelj ne shvati sve iz prve, dijete vježba strpljenje u svojoj ulozi učitelja.

“Kad roditelji i djeca zamijene uloge, vide se međusobno u drugačijem svjetlu”, kaže Sinem Siyahhan.

5. Neka to bude poseban događaj

Zajedničko igranje videoigara može biti vaš ritual. Možete ga unaprijed dogovoriti i za njega se pripremiti tako da se ugodno smjestite i donesete si piće i grickalice.

Stručnjaci se slažu da je za mnogu djecu – posebno u pubertetu i adolescenciji – puno lakše o bilo čemu razgovarati kada imaju joystick u rukama.

“Neke majke su otkrile da mogu lakše razgovarati sa svojim sinovima dok igraju videoigre”, kaže Yip.

Posebno ako vam dijete inače nije ljubitelj dugih razgovora, moglo bi vas iznenaditi što će vam sve biti spremno usput reći dok zajedno igrate videoigre.

6. Postavite granice

Koliko dugo bismo trebali djeci dopustiti da igraju videoigre? To je najčešće pitanje koje postavljaju roditelji. Sinem Siyahhan odgovara da ne postoji čvrsto i jednostavno pravilo u vezi toga. Roditelji se mogu osloniti na svoje iskustvo i rasuđivanje prilikom postavljanja pravila, jednako kao kod gledanja televizije, obavljanja kućanskih poslova ili odlska na spavanje. I isto vremensko ograničenje ne mora biti učinkovito za svako dijete ili svaku obitelj.

“Svaka obitelj treba stvoriti svoje vlastite rutine i najbolje prakse”, dodaje Yip.

Iskustvo iz prve ruke može vam dati razumijevanje mnogih stvari vezanih za igranje videoigara – od toga koliko je vremena potrebno za neku igru, do toga je li pojedini naslov primjeren dobi vašeg djeteta.

Catherine Steiner-Adair, klinička psihologinja, zagovara uravnoteženi pristup. “Ne demonizirajte videoigre. Ali ako ih vaše dijete voli, pobrinite se da zadrži sposobnost uživanja i u igrama koje nisu videoigre. Ne želite da čarolija iPada izbrišu čaroliju dječjeg igrališta”, ističe.

Što umjesto igrica i TV-a tijekom praznika?